Studentica kineziologije Mateja Krmpotić, koja je prošle školske godine vodila radionice tjelesne aktivnosti u drugim razredima uključenim u javnozdravstveni program PETICA – igrom do zdravlja, objasnila je da se radionica sastoji od igara koje uključuju osnovne oblike kretanja, pripremnih vježbi te igara natjecateljskog karaktera, odnosno štafete. Tijekom radionica djeci se ukazuje na važnost tjelesnog vježbanja te ih se upoznaje s nazivima različitih sportova.
„U uvodnom dijelu radionice provodi se igra ‘Ledena baba’ koja fizički i psihički priprema učenike za daljnje aktivnosti tijekom radionice. U igri je jedan učenik lovac kojem je zadatak «zalediti» ostale učenike. Učenici se mogu odleđivati tako da se provuku «zaleđenom» učeniku kroz noge i daju mu «peticu». Kroz sljedeće tri igre djeca pripremaju lokomotorni sustav za daljnje funkcioniranje. Kroz igre ‘Prati vođu’, ‘Veličanstveni orlovi i druge ptice’ te ‘Dvije prijateljice’, provode se pripremne vježbe u kojima djeca kroz oponašanje raznih likova, životinja i pojava razgibavaju cijelo tijelo“, ispričala je Mateja i objasnila da se u glavnom dijelu sata provode igre: ‘Sportska kocka’, ‘Školica’ i ‘Gusjenica’.
U igri ‘Sportska kocka’ djeca se upoznaju sa sportovima koji su nacrtani na kocki te oponašaju pojedine elemente iz tog sporta koje im demonstrira student. Igra ‘Školica’ provodi se kroz poligon koji se sastoji od raznih preskoka, puzanja, provlačenja, trčanja, kolutanja, dok je centralni događaj poligona školica koja se prelazi na razne načine (unaprijed, unatrag, sa strane).
Igra ‘Gusjenica’ je natjecateljskog karaktera i provodi se u štafetnom obliku, a izgleda ovako:
«Učenici se podijele u tri kolone ili više, ovisno o broju učenika. Prvi učenik u koloni u rukama drži frizbi u kojem je loptica. Ruka kojom učenik ne drži frizbi prislonjena je na leđa. Zadatak je otrčati do postavljene oznake i natrag te predati sljedećem učeniku frizbi. Ako loptica ispadne, učenik nastavlja s onog mjesta na kojem je loptica ispala. Pobjeđuje ona skupina koja prije završi zadatak. Igra se može igrati na razne načine (s velikim loptima, trčanje unatrag…)» pojašnjava nam Mateja.
Iako ne postoji određeni element koji bi djeca mogla izvoditi sama kod kuće, budući da su radionice bazirane na većoj skupini djece, ono što mogu provoditi s roditeljima su svakako pripremne vježbe te poligoni s elementima osnovnih oblika kretanja.
„Djeca su program jako dobro prihvatila, vrlo su poslušna, a bila su uzbuđena svaki put kada bismo dolazili i spremna naučiti nešto novo. Program radionice im je bio zanimljiv tako da nismo imali problema s dosadom ili nezadovoljstvom. Svakako najzanimljiviji im je bio natjecateljski dio. Iznenađena sam koliko su dobro sudjelovali u završnom dijelu sata gdje su sami iznosili svoje dojmove zašto je sport važan, koji sport treniraju i zašto vole baš taj sport“, kaže Mateja i dodaje da se u završnom dijelu sata provodi razgovor s učenicima na temu ‘Zašto volim sport’, kroz koji se djecu potiče na bavljenje sportom te im se ukazuje na važnost tjelesnog vježbanja.
